POKLAD VJERE POVJEREN SVOJ CRKVI
“Poklad” (1 Tim 6,20) vjere (“depositum fidei”), sadržan u Svetoj predaji i u Svetom pismu, Apostoli su povjerili svoj Crkvi kao cjelini. “Prianjajući uza nj, sav sveti puk – sabran oko svojih pastira – ustraje postojano u nauci apostolskoj i zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama, tako da nastaje jedinstvena istodušnost predstojnika i vjernika u čuvanju, vršenju i ispovijedanju predane vjere”.
UČITELJSTVO CRKVE
“Zadaća vjerodostojno tumačiti pisanu ili predanu riječ Božju povjerena je samo živom crkvenom učiteljstvu, koje to s autoritetom čini u ime Isusa Krista”, tj. biskupima u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, rimskim biskupom.
“To učiteljstvo, dakako, nije iznad riječi Božje, nego joj služi učeći samo ono što je predano: po božanskom nalogu i uz pomoć Duha Svetoga, odano Riječ sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže te iz toga jedinog poklada vjere crpi sve što predlaže da se vjeruje kao od Boga objavljeno”.
Pamteći Kristovu riječ apostolima: “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10,16), vjernici poučljivo prihvaćaju učenje i smjernice, koje im Pastiri daju u različitim oblicima.
VJERSKE DOGME
Crkveno se učiteljstvo služi puninom autoriteta primljenog od Krista kad definira dogme, to znači, kad, u obliku koji kršćanski puk obvezuje na neopoziv pristanak vjere, izlaze istine sadržane u božanskoj objavi, ili pak istine koje su s takvima nužno povezane.
Naš duhovni život i dogme organski su povezani. Dogme su svjetla na putu naše vjere, one ga osvjetljuju i čine sigurnim. I obratno, ako nam je život ispravan, bit će nam razum i srce otvoreni, da prihvate svjetlo vjerskih dogmi.
Uzajamna povezanost i dosljednost dogmi mogu se naći u cjelokupnosti objave Kristova otajstva. “Unutar istina katoličke nauke postoji red ili ‘hijerarhija‘, jer je različita njihova povezanost s temeljem kršćanske vjere”.
NADNARAVNI SMISAO VJERE
Svi vjernici sudjeluju u razumijevanju i prenošenju objavljene istine. Primili su pomazanje Duha Svetoga, koji ih poučava o svemu i uvodi ih “u svu istinu” (Iv 16,13).
“Ukupnost vjernika (…) ne može se u vjeri prevariti, i to svojstvo ona očituje nadnaravnim osjećajem vjere cijeloga naroda kad ‘od biskupa sve do posljednjih vjernika laika’ pokazuje opće svoje slaganje u stvarima vjere i morala”.
“Tim osjećajem vjere, što ga pobuđuje i podržava Duh istine, Božji Narod pod vodstvom svetog učiteljstva, uz vjeru, ‘koja je jednom bila predana svetima’, nepokolebljivo pristaje, ispravnim sudom dublje u nju prodire i potpunije je primjenjuje u život”.
RAST U RAZUMIJEVANJU VJERE
Zahvaljujući pomoći Duha Svetoga, shvaćanje kako stvarnosti tako i izričaja poklada vjere može u životu Crkve napredovati:
- “na temelju razmatranja i proučavanja onih koji vjeruju i o tome u svom srcu razmišljaju”; napose treba da “teološko istraživanje produbljuje spoznaju objavljene istine“.
- “na temelju u srcu doživljena razumijevanja duhovnih stvari”; “Divina eloquia cum legente crescunt – božanske riječi rastu zajedno s onim tko ih čita”.
- “i na temelju navješćivanja onih koji su, s biskupskim nasljedstvom, primili pouzdan milosni dar istine”.
“Očevidno, dakle – po premudroj Božjoj odluci – Sveta predaja, Sveto pismo i crkveno učiteljstvo tako su uzajamno povezani i združeni te jedno bez drugih ne može opstati, a sve zajedno – svako na svoj način – pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspješno pridonosi spasenju duša”.
Vrata vjere 